Knjiga
| Književnost |
|---|
 |
| Glavni oblici |
| Žanrovi |
| Mediji |
| Tehnike |
| Historija i spiskovi |
| Rasprava |
Knjiga je skup ili kolekcija pisanih, štampanih, ilustrovanih ili praznih listova, načinjenih od papira, pergamenta ili nekog drugog materijala, koje su obično spojene sa jedne strane.[1] Strane listova knjige zovu se stranice. U novije vrijeme postale su poznate i elektronske knjige.
Prema UNESCO-ovoj definiciji, knjiga mora imati minimalno 49 stranica. Publikacija s manje od 49 stranica naziva se brošura.
Knjiga se koristi za čitanje očima ili vrhovima prstiju, te sluhom u slučaju audioknjiga. Tako se prikupljaju informacije koje su odštampane ili snimljene.
Pod knjigom se također podrazumijevaju literarni radovi koji se sastoje određenog broja tomova, pa se po tome razlikuju od časopisa i magazina, koji izlaze periodično i na neodređeno vrijeme.
Ljudi koji vole sakupljati ili čitati knjige zovu se bibliofili, knjigoljupci ili, neformalno, knjiški moljci.
U ograničenom smislu, knjiga je samodovoljan dio ili dio duže kompozicije, definicija koja odražava da su u antičko vrijeme duga djela morala biti napisana na nekoliko svitaka i da je svaki svitak morao biti identificiran po knjizi koju je sadržavao. Svaki dio Aristotelove fizike naziva se knjiga. U neograničenom smislu, knjiga je kompoziciona cjelina čiji su dijelovi takvi dijelovi, bilo da se zovu knjige, poglavlja ili dijelovi.
Knjige se mogu sastojati samo od crteža, gravura, fotografija, križaljki itd. U fizičkoj knjizi, stranice mogu biti ostavljene prazne ili mogu sadržavati apstraktni skup linija koje podržavaju unose, kao što su knjiga računa, knjiga termina, knjiga autograma, bilježnica, dnevnik ili knjiga za skice. Neke fizičke knjige napravljene su sa stranicama dovoljno debelim i čvrstim da podrže druge fizičke objekte, poput spomenara ili albuma s fotografijama. Knjige se mogu distribuirati u elektronskom obliku kao e-knjige i u drugim formatima.
Iako se u običnom akademskom govoru monografija podrazumijeva kao specijalistički akademski rad, a ne kao referentni rad na naučnoj temi, u bibliotečkoj i informatičkoj nauci monografija u širem smislu označava svaku neserijsku publikaciju završenu u jednom svesku (knjizi) ili konačnom broj tomova, za razliku od serijskih publikacija poput časopisa ili novina. Knjige se prodaju i drugdje i mogu se posuditi iz biblioteka. Google je procijenio da je do 2010. godine objavljeno oko 130.000.000 naslova.[2][2] U nekim bogatijim zemljama, prodaja štampanih knjiga je smanjena zbog povećane upotrebe e-knjiga.[3] Iako u većini zemalja štampane knjige i dalje nadmašuju svoje digitalne primjerke zbog toga što mnogi ljudi i dalje preferiraju čitanje na tradicionalan način.[4][5][6]
Historija knjige
[uredi | uredi izvor]
Kada su antičke civilizacije izumile pismo, koristili su gotovo sve na čemu se moglo pisati kao podlogu: kamene, glinene, drvene ili metalne ploče. Prvi alfabet potiče iz Egipta iz 1800. p. n. e. i njime pisani tekstovi nisu poznavali rastavljene riječi ni bilo koju formu interpunkcije. Pisano je slijeva nadesno, zdesna nalijevo, a poznato je čak i pisanje naizmjeničnih redova u suprotnim smjerovima. Tehnički naziv za ovaj način pisanja jest bustrofedon, što doslovno znači “skretanje volova”, zbog načina na koji zemljoradnici upravljaju volovima prilikom oranja.
Najstariji preci knjige su svici papirusa kod Egipćana, od kojih je najstariji sačuvani primjerak star više od 5000 godina.
Grci i Rimljani preuzeli su svitke papirusa i koristili ih sve do 1. vijeka, kada su se pojavile prve knjige u današnjem smislu riječi, tzv. kodeksi. Te su se knjige sastojale iz više komada pergamenta jednake veličine, koji su savijani na sredini i spajani kožnom kopčom.
U 14. vijeku pergament je zamijenjen papirom, koji je bio mnogo jeftiniji i jednostavniji za proizvesti. Knjige štampane u prvom periodu evropskog štamparstva (do 1500. godine) nazivaju se inkunabule. Nakon prelaska sa pisanja rukom na štamparski proces, koji se stalno poboljšavao, ova se tehnika proširila po cijeloj Evropi, pa je počela masovna proizvodnja knjiga, što je bio jedan od glavnih uzročnika Reformacije i kasnijeg Prosvjetiteljstva. Znanje je tako u Evropi prestalo pripadati privilegovanima, te postalo svakome pristupačno javno dobro.
U 21. vijeku pojavile su se neke novine, kao što su elektronske knjige i audioknjige, koje se mogu kupiti preko interneta. Ovaj način distribucije postavlja novi izazov u definiranju pojma knjiga, jer u pravilu ne mora postojati u štampanom obliku.
Vrste knjiga
[uredi | uredi izvor]
Bilježnice su razne vrste praznih knjiga u koje korisnik sam upisuje podatke. Učenici ih koriste za zapisivanje bilješki sa predavanja, naučni radnici za bilježenje progresa svoga rada. Većina bilježnica je uvezana metalnom spiralom, tako da se listovi mogu lako iskinuti. Na sličan način se koriste i adresari, planeri, rokovnici, itd.
Albumi se koriste za čuvanje kolekcija slika, fotografija, uspomena ili poštanskih markica.
Dnevnik je knjiga za bilježenje podataka na periodičnoj bazi. Primjer je brodski dnevnik, gdje se upisuju dnevni podaci o putovanju ili lični dnevnici, gdje vlasnik bilježi svoje doživljaje.
Knjige poslovne evidencije i knjgovodstva koriste se za evidenciju poslovnih transakcija u procesu knjigovodstva ili računovodstva.
Školske knjige su namjenjene učenicima i napisane su shodno planu i programu škola kojima su namjenjene. Za učenike nižih razreda obično se izdaju i vježbanke, u kojima oni popunjavaju praznine ili rješavaju prethodno postavljene zadatke.
Priručnik je knjiga u kojoj su sadržani samo nepristrani podaci, bez eseja, priča ili komentara. Godišnjak je vrlo generalan priručnik koji izlazi svake godine, u kome su hronološki izlistani podaci vezani za jedno ili više područja. Godišnjak koji pruža detaljne upute o nekom užem stručnom području naziva se vademekum.
Enciklopedija je knjiga ili skup knjiga koja sadrži članke i objašnjenja o raznim temama. Rječnik je knjiga koja sadrži liste riječi, njihovu etimologiju i značenje. Zbirka geografskih i drugih karata zove se atlas.
Bijela knjiga, dokument koji sadrži stajalište vlade, organizacije, udruženja ili kompanije.
Knjige se također mogu dijeliti i po načinu na koji su uvezane. Knjige tvrdih korica trajnije su od knjiga mehkih korica, koje su obično jeftinije.
Izdavaštvo je proces proizvodnje knjiga, magazina i novina za daljnju prodaju i distribuciju, obično u velikim nakladama, od strane izdavačkih kuća. Takve knjige se dijele na belatristiku (izmišljene priče) i stručnu literaturu (istinite informacije). Najobimniji prozni oblik, s više od 60.000 riječi, zove se roman.
E-knjiga
[uredi | uredi izvor]
Tokom 2000-ih, zbog porasta dostupnosti pristupačnih ručnih računara, mogućnost dijeljenja tekstova elektronskim putem postala je privlačna opcija za medijske izdavače.[7] Tako je nastala e-knjiga, sažeto od "elektronska knjiga", što se odnosi na publikaciju u digitalnom obliku.[8] E-knjiga je obično dostupna posredstvom interneta, ali i na CD-ROM-u i u drugim oblicima. E-knjige se mogu čitati ili pomoću računarskog uređaja s LED ekranom, kao što je tradicionalni računar, pametni telefon ili tablet, ili pomoću prenosivog uređaja za prikaz e-ink, poznatog kao čitač e-knjiga, kao što su Sony Reader, Barnes & Noble Nook, Kobo eReader ili Amazon Kindle. Čitači e-knjiga pokušavaju oponašati iskustvo čitanja štampane knjige koristeći tehnologiju e-ink, s obzirom na to da su ekrani na čitačima e-knjiga mnogo manje reflektirajući.
Dizajn
[uredi | uredi izvor]Dizajn knjige umjetnost je inkorporiranja sadržaja, stila, formata, dizajna i slijeda različitih komponenti knjige u koherentnu cjelinu. Prema riječima Jana Tschicholda, dizajn knjige "iako je danas uglavnom zaboravljen, metode i pravila na kojima je nemoguće poboljšanje su se razvijali vijekovima. Da bi se proizvele savršene knjige, ova pravila moraju biti vraćena u život i primijenjena." Richard Hendel opisuje dizajn knjige kao "zagonetnu temu" i upućuje na potrebu za kontekstom da bi se razumjelo šta to znači. Mnogi različiti kreatori mogu doprinijeti dizajnu knjiga, uključujući grafičke dizajnere, umjetnike i urednike.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ IEILS, str. 41
- ^ "Books of the world, stand up and be counted! All 129,864,880 of you". 5. 8. 2010. Arhivirano s originala, 15. 8. 2010. Pristupljeno 15. 8. 2010.
After we exclude serials, we can finally count all the books in the world. There are 129,864,880 of them. At least until Sunday.
- ^ Curtis, George (2011). The Law of Cybercrimes and Their Investigations. str. 161.
- ^ "Print Has Prevailed: The Staying Power of Physical Books". Visual Capitalist. 15. 10. 2021.
- ^ "E-Books Still No Match for Printed Books". Statista. 21. 4. 2022.
- ^ "Physical books still outsell e-books — and here's why". CNBC. 19. 9. 2019. Pristupljeno 2. 1. 2021.
- ^ Rainie, Lee; Zickuhr, Kathryn; Purcell, Kristen; Madden, Mary; Brenner, Joanna (4. 4. 2012). "The rise of e-reading". Pew Internet Libraries. Arhivirano s originala, 1. 2. 2017. Pristupljeno 2. 2. 2017.
- ^ "What is an e-book". Arhivirano s originala, 22. 7. 2012. Pristupljeno 30. 10. 2016.
Bibliografija
[uredi | uredi izvor]- "Book", in International Encyclopedia of Information and Library Science ("IEILS"), Editors: John Feather, Paul Sturges, 2003, Routledge, ISBN 978-1134513215
- Avrin, Leila (2010). Scribes, Script, and Books : The Book Arts from Antiquity to the Renaissance. Chicago: American Library Association. ISBN 978-0-8389-1038-2. OCLC 489670041.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- https://web.archive.org/web/20080624072331/http://www.hss.ed.ac.uk/chb/ Historija knjiga (en)
| Proizvodnja | |
|---|---|
| Čitanje | |
| Po državama | |
| Ostalo |
|
| Povezano | |
