Službeni list C 312/2022

17.8.2022

Službeni list Europske unije

C 312/4

Tečajna lista eura (1)

16. kolovoza 2022.

(2022/C 312/04)

1 euro =

	Valuta	Tečaj
USD	američki dolar	1,0131
JPY	japanski jen	136,11
DKK	danska kruna	7,4368
GBP	funta sterlinga	0,84218
SEK	švedska kruna	10,5365
CHF	švicarski franak	0,9625
ISK	islandska kruna	140,30
NOK	norveška kruna	9,8428
BGN	bugarski lev	1,9558
CZK	češka kruna	24,540
HUF	mađarska forinta	406,20
PLN	poljski zlot	4,7043
RON	rumunjski novi leu	4,8820
TRY	turska lira	18,1994
AUD	australski dolar	1,4463
CAD	kanadski dolar	1,3076
HKD	hongkonški dolar	7,9449
NZD	novozelandski dolar	1,6012
SGD	singapurski dolar	1,3980
KRW	južnokorejski von	1 329,66
ZAR	južnoafrički rand	16,6556
CNY	kineski renminbi-juan	6,8767
HRK	hrvatska kuna	7,5100
IDR	indonezijska rupija	14 968,68
MYR	malezijski ringit	4,5245
PHP	filipinski pezo	56,602
RUB	ruski rubalj
THB	tajlandski baht	35,930
BRL	brazilski real	5,1835
MXN	meksički pezo	20,1595
INR	indijska rupija	80,3745

(1) Izvor: referentna tečajna lista koju objavljuje ESB.

17.8.2022

Službeni list Europske unije

C 312/5

Objava jedinstvenog dokumenta izmijenjenog na temelju zahtjeva za odobrenje manje izmjene u skladu s člankom 53. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012

(2022/C 312/05)

Europska komisija odobrila je ovu manju izmjenu u skladu s člankom 6. stavkom 2. trećim podstavkom Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 664/2014 (1).

Zahtjev za odobrenje ove manje izmjene dostupan je u Komisijinoj bazi podataka eAmbrosia.

JEDINSTVENI DOKUMENT

„RIGOTTE DE CONDRIEU”

EU br.: PDO-FR-0782-AM02 — 11.5.2022.

ZOI (X) ZOZP ( )

1. Naziv

„Rigotte de Condrieu”

2. Država članica ili treća zemlja

Francuska

3. Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1. Vrsta proizvoda

Razred 1.3. Sirevi

3.2. Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

Sir „Rigotte de Condrieu” je mali sir od nestandardiziranog, sirovog, punomasnog kozjeg mlijeka. Dobiva se od mliječnog gruša. Riječ je o mekom neistisnutom siru.

Na kraju minimalnog razdoblja zrenja (osam dana od vađenja iz kalupa) u obliku je okrugle pločice promjera od 4,2 cm do 5 cm te visine od 1,9 cm do 2,4 cm. Njegova masa nakon duljeg zrenja ne smije biti manja od 30 grama.

Površinska flora sastoji se od bijelih ili plavih plijesni boje bjelokosti. Tijesto sira je bijele boje ili boje bjelokosti, čvrsto i glatko. Kad je potpuno osušen sadržava najmanje 40 g masne tvari na 100 g sira i mora sadržavati 40 g suhe tvari na 100 g sira.

Pri kušanju su prisutne arome lješnjaka, šumskog raslinja i sirutke, a okus je umjereno slan.

3.3. Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla) i sirovine (samo za prerađene proizvode)

Osnovni godišnji obrok koza uglavnom se sastoji od vlaknastih krmiva sa zemljopisnog područja.

Ta vlaknasta krmiva uključuju svježu travu i suho sijeno s trajnih ili privremenih travnjaka i, u načelu, biljke koje se pasu na pašnjacima, dehidriranu lucernu sa sadržajem bjelančevina manjim od 20 % i druge nefermentirane krmne kulture koje ne izazivaju neugodan okus mlijeka: mlade žitarice, proteinski usjevi, uljarice, gomoljače i mahunarke, koje se mogu koristiti za krmu.

Usto, u hranidbi koza dopuštena je upotreba baliranog sijena, uz uvjet da ono sadržava najmanje 55 % suhe tvari i da potječe od jedne košnje sa svakog travnjaka poljoprivrednog gospodarstva.

Ovisno o vremenskim uvjetima koze se puštaju na ispašu ili se hrane zelenim krmivom koje potječe sa zemljopisnog područja, i to najmanje 120 dana godišnje.

Godišnja količina dopunske hrane za koze ne smije prelaziti 350 kg bruto tvari po kozi. Utvrđen je popis dopuštene dopunske hrane. U hranidbi životinja dopušteni su jedino bilje, suproizvodi i dopunska hrana koji potječu od genetski nemodificiranih proizvoda.

Prednost se daje krmivu i dopunskoj hrani koja se uzgaja na zemljopisnom području.

Krmivo i dopunska krmna smjesa koja ne potječe sa zemljopisnog područja ne smije zajedno činiti više od 20 % suhe tvari koju životinje konzumiraju.

3.4. Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

Mlijeko mora biti proizvedeno, a sir prerađen i dozreo na zemljopisnom području.

3.5. Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd. proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

—

3.6. Posebna pravila za označivanje proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

Osim obveznih podataka utvrđenih propisima o označivanju i prezentiranju hrane, svaki sir s oznakom izvornosti „Rigotte de Condrieu” ili najmanje svaki maloprodajni proizvod stavlja se na tržište s etiketom na kojoj je naveden naziv oznake izvornosti slovima veličine najmanje dvije trećine veličine najvećih slova na etiketi i logotip ZOI-ja Europske unije u istom vidnom polju.

4. Sažeta definicija zemljopisnog područja

Sir „Rigotte de Condrieu” proizvodi se u masivu Pilat, koji se nalazi jugozapadno od Lyona. Taj masiv obuhvaća dva departmana, Rhône i Loire. Dio je regije Rhône-Alpes. Proizvodnja mlijeka, prerada u sir i zrenje moraju se obavljati na području sljedećih općina: Općine departmana Rhône:

Općine obuhvaćene u cijelosti: Ampuis, Condrieu, Echalas, Les Haies, Loire-sur-Rhône, Longes, Sainte- Colombe, Saint-Cyr-sur-Rhône, Saint-Romain-en-Gal, Trèves i Tupin-et-Semons.

Općine obuhvaćene dijelom, osim urbanih područja: Givors i Saint-Romain-en-Gier.

Općine departmana Loire:

Općine obuhvaćene u cijelosti: Le Bessat, Bessey, Bourg-Argental, Burdignes, La Chapelle-Villars, Châteauneuf, Chavanay, Chuyer, Colombier, Doizieux, Farnay, Graix, Lupe, Maclas, Malleval, Pavezin, Pelussin, Planfoy, Roisey, Saint-Appolinard, Sainte-Croix-en-Jarez, Saint-Julien-Molin-Molette, Saint- Michel-Sur-Rhône, Saint-Paul-en-Jarez, Saint-Pierre-de-Boeuf, Saint-Sauveur-en-Rue, Tarentaise, La Terrasse-sur-Dorlay, Thélis-la-Combe, La Valla-en-Gier, Veranne, Verin, La Versanne.

Općine obuhvaćene dijelom, osim urbanih područja: Saint-Chamond i Saint-Étienne.

5. Povezanost sa zemljopisnim područjem

Prirodne značajke masiva Pilat, zajedno s velikim udjelom lokalnog krmiva u hrani za životinje i tradicionalnim metodama prerade, utječu na posebnost i karakteristične arome malog kozjeg sira „Rigotte de Condrieu”, koji već dulje od jednog stoljeća uživa ugled.

Zemljopisno područje proizvodnje sira „Rigotte de Condrieu” određuju ključni prirodni i ljudski čimbenici. Zbog prisutnosti masiva klimatski su utjecaji na tom području raznovrsni, reljef izrazito brežuljkast, tla smeđa, kisela i plitka, a bioraznolikost velika.

U tim uvjetima razvile su se razne vrste poljoprivrednih aktivnosti, pri čemu je uzgoj koza tradicionalno važan te je i dalje iznimno dinamičan.

Masiv Pilat je srednje visoko gorje čije prirodne granice čine doline na sjeverozapadu i istoku (doline rijeka Gier, Ondaine i Rhône) i brdo Eteize na jugu. Zbog svoje složene geološke strukture, kiselog i laganog tla te istinskog planinskog krajolika sa strmim padinama riječ je o atipičnom dijelu Središnjeg masiva. U tom se masivu ističu stare eruptivne i metamorfne stijene. Ondje se mogu naći rijetke geološke formacije („chirats”), koje se sastoje od karakterističnih komada stvrdnjenih stijena. Kemijski sastav tla prilično je homogen: obiluje silicijevim dioksidom, a oskudijeva u željezu. Ta mješavina pogoduje oblikovanju kiselog tla.

Masiv Pilat nalazi se na raskrižju atlantskih, sredozemnih i kontinentalnih klimatskih utjecaja. Na temperaturu i količinu oborina uvelike utječe brdoviti reljef područja. Količina je oborina umjerena (od 580 mm do 1000 mm), ali su one neravnomjerno raspoređene u godini: ljeto je suho. Na klimu masiva Pilat utječu i česti i snažni vjetrovi.

Prirodna vegetacija područja uobičajena je za brdska i planinska područja. Unatoč nižim nadmorskim visinama te kontinentalnom i južnom položaju, vegetacija u masivu Pilat uobičajena je za planinska područja.

Krajobrazom dominiraju vrhovi. Sela su zbijena i smještena na vrhovima (litice) između „grebena”, koji su prekriveni planinskim vrištinama, crnogoričnom šumom i ispresijecani dolinama.

Polovina je zemljišta pošumljena, a gotovo 80 % iskoristive poljoprivredne površine (IPP), koja čini samo 36 % zemljišta, zauzimaju površine pod krmnim biljem, čije su dvije trećine prirodni travnjaci.

Zahvaljujući iznimnoj biljnoj raznolikosti na masivu Pilat (40 do 60 vrsta po vrsti travnjaka) brojna su travnjačka staništa proglašena područjem od interesa Zajednice u skladu s „Direktivom o staništima”.

Flora se uglavnom sastoji od acidofilnih vrsta i vrsta koje uspijevaju na blago kiselim tlima. Najtipičnije vrste jesu trave, primjerice francuski ljulj, mahunarke kao što su svinjduša ili druge biljke kao što su livadni preskoč i prženica.

Tradicionalni uzgoj koza, kojim su se prvotno bavile žene, dio je mješovitog uzgoja na poljoprivrednim gospodarstvima masiva Pilat, koji je omogućio diversifikaciju djelatnosti.

Uzgoj koza, započet još u 18. stoljeću, razvio se osobito u suhim predjelima masiva Pilat, koji su manje prikladni za uzgoj goveda. Na poljoprivrednim gospodarstvima tog područja tradicionalno se proizvodi sir od kravljeg i kozjeg mlijeka. Kravlji sir prvenstveno su konzumirali sami proizvođači, dok se kozji, koji je imao veću vrijednost, prodavao.

U područjima ograničene produktivnosti, uzgoj koza upotpunjivao je isplativost jer su koze iskorištavale površine koje su za goveda bile osrednje. Tako je bilo moguće na istoj površini proizvesti više mlijeka.

Budući da se sir konzumirao u blizini (u Lyonu i Saint-Étienneu), bio je malen, te pogodan za sušenje i brzo zrenje. Upotreba malih kalupa promjera oko 7 cm pomogla je u razlikovanju kozjeg sira od kravljeg, koji se oblikovao u većim kalupima. Taj odabir temeljio se i na činjenici da većina poljoprivrednih gospodarstava nije proizvodila mnogo kozjeg mlijeka jer su imala mala stada.

U skladu s tradicijom upotrebljava se nestandardizirano, sirovo, punomasno kozje mlijeko. Postupci prerade prilagođeni su tako da se zrenjem i kiseljenjem mlijeka dobije mliječni gruš. Mliječne bakterije uglavnom se dodaju iz sirutke koja je dobivena iz prethodnih gruševa. Pri izlijevanju u kalupe struktura gruša mora se očuvati, bez rezanja, prethodnog cijeđenja ili miješanja. Sir se okreće jednom u roku od dvanaest sati od stavljanja u kalupe, uz suho soljenje s obje strane.

Od osmog dana nakon vađenja iz kalupa sir Rigotte de Condrieu poprima svoja posebna svojstva.

Svojstva sira „Rigotte de Condrieu”:

—	male dimenzije (pločica mase neznatno veće od 30 g),

—	tanka površinska flora bijele, plave boje ili boje bjelokosti,

—	tekstura tijesta je čvrsta i glatka, bez rupa i mora biti podatna pri kušanju,

—	prisutne su arome lješnjaka, šumskog raslinja i sirutke, a okus je umjereno slan.

Kiselo, pjeskovito i plitko tlo tipično za to područje, specifični lokalni klimatski uvjeti i uzgojne prakse pogodovali su sadnji i održavanju travnjaka s vrlo raznolikom florom svojstvenom za kisela staništa.

Raznolikost i botanički sastav flore travnjaka na zemljopisnom području utječu na sadržaj i sastav spojeva topljivih u mastima u mlijeku. Oni omogućuju i razvoj mikroflore koja se nalazi i u serumima koji se upotrebljavaju za dodavanje startera u mlijeko prije grušanja, čime se pridonosi dozrijevanju sira i razvijanju njegovih aroma.

Metodama uzgoja povezanima s proizvodnjom sira „Rigotte de Condrieu”, u kojima se prednost daje lokalnim resursima, lokalnoj proizvodnji krmiva, ispaši i zelenom krmivu te boravku životinja na otvorenom maksimalno se iskorištavaju posebnosti zemljopisnog područja.

Usto, flora mlijeka čuva se preradom sirovog i punomasnog mlijeka te dodavanjem bakterija uglavnom sirutkom dobivenom iz prethodnih gruševa.

Upotrebom mliječnih komponenti u postupku prerade i oblikovanje, koje je prilagođeno strukturi mliječnoga gruša omogućuje se dobivanje homogene i glatke teksture tijesta sira „Rigotte de Condrieu”. Nadalje, okretanjem nakon stavljanja u kalupe i soljenjem suhom solju na obje strane sol se dobro raspodjeljuje. Tim tehnikama prerade dobiva se sir s čvrstim i homogenim tijestom koje je podatno pri kušanju.

Zahvaljujući zemljopisnom položaju masiva Pilat u blizini velikih središta potrošnje, vjetrovitim vremenskim uvjetima tog područja (u prošlosti se sir „Rigotte de Condrieu” sušio u vrsti ormara s rešetkama na otvorenom, tzv. „chasière”) i organizaciji proizvodnih gospodarstava razvila se proizvodnja malog kozjeg sira. Zbog malih dimenzija sira moguće je prilično brzo sušenje, nakon čega slijedi zrenje.

Zbog svojstava prirodnog staništa, znatnog udjela lokalnog krmiva u hrani za životinje te lokalnog znanja i iskustva prerade orijentirane na cijeđenje sira i očuvanje flore mlijeka, ti mali sirevi (promjera 4,2 cm do 5 cm) poprimaju tanku i šarenu površinsku floru, svojstvenu tim sirevima koji se tradicionalno prodaju u raznim fazama zrenja, mješavinu okusa, kao što su lješnjak, šumsko raslinje i sirutka te umjereno slan okus.

Taj mali sir, koji se od kraja 18. stoljeća proizvodi na masivu Pilat, postupno je stekao regionalni ugled zahvaljujući svojim posebnim svojstvima. Nazvan je „Rigotte”, a zatim „Rigotte de Condrieu” po kantonu Condrieu, koji je do razvoja parnih brodova sredinom 19. stoljeća bio vrlo aktivno trgovačko središte oko rijeke Rhône. Naime, već se u studiji koju su 1927. objavili Guicherd i Ponsart pod nazivom „L’agriculture du Rhône en 1926.” (Poljoprivreda u departmanu Rhône 1926.) sir Rigotte de Condrieu navodi kao jedan od dva iznimna kozja sira u departmanu Rhône.

Upućivanje na objavu specifikacije

https://info.agriculture.gouv.fr/gedei/site/bo-agri/document_administratif-423d5444-b239-4166-96ee-327fe057d3a2

(1) SL L 179, 19.6.2014., str. 17.

17.8.2022

Službeni list Europske unije

C 312/9

Objava zahtjeva za odobrenje izmjene specifikacije proizvoda koja nije manja u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

(2022/C 312/06)

Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev za izmjenu u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1) u roku od tri mjeseca od datuma ove objave.

ZAHTJEV ZA ODOBRENJE IZMJENE KOJA NIJE MANJA U SPECIFIKACIJI PROIZVODA ZAŠTIĆENE OZNAKE IZVORNOSTI/ZAŠTIĆENE OZNAKE ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA

Zahtjev za odobrenje izmjene u skladu s člankom 53. stavkom 2. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012

„Pitina”

EU br.: PGI-IT-02332-AM01 – 21.2.2022.

ZOI ( ) ZOZP (X)

1. Skupina koja podnosi zahtjev i legitiman interes

Associazione Produttori Pitina

Via Roma, 1 - 33092 Meduno – PN

ITALIA

Tel. +39 3356987484

E-adresa: [email protected]

Associazione Produttori Pitina (Udruženje proizvođača „Pitine”) ima pravo podnijeti zahtjev za izmjenu u skladu s člankom 13. stavkom 1. Odluke br. 12511 Ministarstva za poljoprivrednu, prehrambenu i šumarsku politiku od 14. listopada 2013.

2. Država članica ili treća zemlja

Italija

3. Rubrika specifikacije proizvoda na koju se primjenjuje izmjena

☐	Naziv proizvoda

☒	Opis proizvoda

☐	Zemljopisno područje

☐	Dokaz o podrijetlu

☒	Metoda proizvodnje

☐	Povezanost sa zemljopisnim područjem

☐	Označivanje

☐	Ostalo [navesti]

4. Vrsta izmjene

☒	Izmjena specifikacije proizvoda registriranog ZOI-ja ili ZOZP-a koja se ne može smatrati manjom izmjenom u skladu s člankom 53. stavkom 2. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012.

☐	Izmjena specifikacije proizvoda registriranog ZOI-ja ili ZOZP-a za koji nije objavljen jedinstveni dokument (ili istovrijedan dokument) koja se ne može smatrati manjom izmjenom u skladu s člankom 53. stavkom 2. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012.

5. Izmjene

5.1. Izmjena ključnih elemenata: Opis proizvoda

Najveći udio soli i bjelančevina naveden u članku 2. stavku 4. specifikacije proizvoda (Opis proizvoda) i točki 3.2. jedinstvenog dokumenta (Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.) mijenja se kako slijedi:

Granična vrijednost za udio soli mijenja se iz „< 3,5 %” u „< 5,3 %”.

Izmjena se odnosi na ispravak administrativne pogreške u parametru za „sol”. Trenutačna vrijednost posljedica je pogreške u tipkanju kojom je zamijenjen redoslijed dviju znamenki. To je jasno vidljivo iz usporedbe s vrijednostima navedenima u članku 5. stavku 2. točki 5. specifikacije proizvoda, koje pokazuju da je dopušteno najmanje 15 g, a najviše 32 g soli u začinima po kilogramu mesne smjese: s obzirom na smanjenje mase od 30 do 35 % tijekom zrenja, 32 g soli koja se dodaje uz začine za svaki kilogram svježeg mesa postane 47,5–49,2 g soli u zrelom mesu, što je blizu ispravne granične vrijednosti od 5,3 % i ne bi bilo u skladu s netočnom graničnom vrijednosti koja je trenutačno na snazi. Ispravna vrijednost i dalje je u skladu s niskom dozom soli jer natrijev klorid u kombinaciji s dimljenjem tradicionalno djeluje kao konzervans.

Granična vrijednost za udio bjelančevina mijenja se iz „< 28 %” u „< 38 %”.

Izmjena se odnosi na parametar za „bjelančevine”. Tradicionalno su ovce i koze čije se meso koristilo za proizvodnju „Pitine” bile stare životinje na kraju radnog vijeka. Zbog naknadne promjene onoga što se smatralo krajem radnog vijeka postupno je došlo do upotrebe mlađih životinja te je stoga udio bjelančevina obično veći.

U vrijeme kad su provedene prve fizikalno-kemijske procjene na racionalnim uzorcima proizvoda od mesa starih životinja s niskim udjelom bjelančevina bilo je uobičajeno da „Pitina” sadržava manje od 28 % bjelančevina. Povećanje proizvodnje kao posljedica kontinuiranog razvoja suvremenih navika u potrošnji poljoprivredno-prehrambenih proizvoda te upotreba životinja uzgojenih u okviru ciklusa proizvodnje mesa i mlijeka poboljšali su kvalitetu mesa korištenog u proizvodnji te doveli do standardizacije udjela bjelančevina u skladu sa svojstvima najčešće korištenog mesa, uz istodobno poštovanje tradicionalnih metoda prerade.

Tradicija proizvodnje „Pitine” i njezina izvorna svojstva očuvani su propisima kojima se utvrđuje najveći udio bjelančevina umjesto najmanjeg udjela bjelančevina, kao što je slučaj s većinom opisnih zahtjeva za suhomesnate i/ili druge mesne proizvode.

5.2. Izmjena elemenata koji nisu ključni: Metoda proizvodnje

U članku 5. stavku 2. točka 5. specifikacije proizvoda (Faze i metode prerade) i točka 3.3. jedinstvenog dokumenta (Hrana za životinje i sirovine) mijenjaju se u pogledu upotrebe nitrata i nitrita u mješavini začina kako bi upotreba tih dvaju aditiva bila opcionalna, a ne obvezna.

Izmjenom se u specifikaciju unosi riječ „neobvezno” koja se odnosi na upotrebu nitrita i nitrata u mješavini začina.

Ovom se izmjenom izričito predviđa mogućnost da se nitriti i nitrati ne upotrebljavaju kao konzervansi i/ili stabilizatori jer brojni proizvođači tu praksu ne smatraju nužnom za proizvodnju „Pitine” koja je u skladu sa zahtjevima. Ta izmjena ne utječe na opis proizvoda jer se u opisu gotovog proizvoda navodi da su ti aditivi prisutni u količinama manjima od 100 mg/kg za nitrate i manjima od 25 mg/kg za nitrite, čime se dopušta i njihova potpuna odsutnost.

5.3. Izmjena elemenata koji nisu ključni: Metoda proizvodnje

U članku 5. stavku 2. točke 6. i 7. specifikacije proizvoda (Faze i metode prerade) mijenjaju se kako bi se utvrdile detaljnije specifikacije za faze dimljenja i sušenja.

Konkretno, točka 6. mijenja se kako bi se utvrdilo da se dimljenje „može odvijati naizmjence sa sušenjem”, a temperatura okoline za dimljenje mijenja se iz „18–30 °C” u „ne smije biti viša od 30 °C”.

U točki 7. vrijeme početka pri određivanju trajanja sušenja mijenja se iz „24:00 na dan početka sušenja” u „od sata početka sušenja”.

Te izmjene zajedno znače da je izričito predviđena mogućnost naizmjeničnih faza sušenja i dimljenja, ne dovodeći u pitanje već utvrđene odgovarajuće zahtjeve. Lagano dimljenje „Pitine” i osjetljiv postupak sušenja ne zahtijevaju strog redoslijed tih dvaju postupaka, već kombinaciju učinaka potrebnih za fazu zrenja. U postupku proizvodnje „Pitine” ponekad je potrebno izmjenjivati faze dimljenja i sušenja, uz istodobno zadržavanje izvornog minimalnog, maksimalnog i ukupnog vremena trajanja i izgaranja. Navedene faze u svakom slučaju moraju prethoditi fazi zrenja.

Uklonjeno je minimalno ograničenje temperature prostora za dimljenje jer nije riječ o tehnološkom parametru koji utječe na ishode proizvodnog procesa. Time je obuhvaćena i temperatura na kraju postupka, koja posebno tijekom hladnih zimskih mjeseci može biti ispod 18 °C. Kako bi se osiguralo ispravno dimljenje i čuvanje proizvoda, jedino važno ograničenje temperature koje treba poštovati jest najviša temperatura od 30 °C.

Naposljetku, tekst koji se odnosi na metodu određivanja početka faze sušenja ispravljen je kako bi se uklonila pogreška pri sastavljanju teksta važeće specifikacije proizvoda, u kojoj se pogrešno navodi da određivanje faze sušenja počinje 24 sata nakon stvarnog početka sušenja.

Opisane izmjene ne utječu na sastav ili opis proizvoda.

JEDINSTVENI DOKUMENT

„PITINA”

EU br.: PGI-IT-02332-AM01 – 21.2.2022.

ZOI ( ) ZOZP (X)

1. Ime

„Pitina”

2. Država članica ili treća zemlja

Italija

3. Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1. Vrsta proizvoda

Razred 1.2. Mesni proizvodi (kuhani, soljeni, dimljeni itd.)

3.2. Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

„Pitina” se proizvodi od smjese koja sadržava:

—	uglavnom nemasni dio koji se sastoji od mesa jedne od sljedećih vrsta životinja: ovce, koze, srne, jelena lopatara, običnog jelena ili divokoze,

—	uglavnom masni dio koji se sastoji od svinjskog trbuha ili lopatice.

Polukuglastog je oblika, a vanjska boja varira od zlatnožute do žutosmeđe.

Kad se nareže, boja varira od jarko crvene do zagasite bordo boje, koja prema rubovima postaje sve tamnija. Narezana je smjesa nemasna i ima sitno zrnastu strukturu. Okus joj je zaokružen i bogat, s karakterističnom dimljenom aromom.

Pri stavljanju na tržište „Pitina” mora imati sljedeća kemijska i fizikalna svojstva:

udio vlage: < 55 %,

soli < 5,3 %,

bjelančevine: < 38 %,

nitrati < 100 mg/kg,

nitriti < 25 mg/kg.

Masa tog proizvoda iznosi od 100 g do 300 g.

3.3. Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla) i sirovine (samo za prerađene proizvode)

—

Sirovina (meso):

—	sirovina za proizvodnju „Pitine” meso je ovaca, koza ili divljih papkara i kopitara, i to samo srne, jelena lopatara, običnog jelena ili divokoze za uglavnom nemasni dio te svinjski trbuh i/ili lopatica za uglavnom masni dio.

—	Nemasni dio mora sadržavati meso samo jedne od prethodno navedenih vrsta životinja.

Začini:

riječ je o mješavini morske ili kamene soli ili mješavini tih dviju vrsta te papra, češnjaka, vina i aromatičnog bilja; neobvezno se upotrebljavaju i nitriti i nitrati.

Dopušteno je sljedeće aromatično bilje: kleka, kim ili divlji komorač, sjeme komorača, mošusni stolisnik.

Prevlaka:

kukuruzno brašno

Sirovina mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a)	boja i svojstva mesa: nemasno crveno meso, bez masnog tkiva, mikrokrvarenja ili krvnih podljeva;

(b)	boja i svojstva svinjskog trbuha i/ili lopatice: crvenoružičasto nemasno meso i snježnobijelo salo.

Mehanički odvojeno meso nije dopušteno.

Sirovina mora biti u skladu sa sljedećim postocima:

	Najmanje	Najviše
Nemasni dio	70 %	90 %
Masni dio	10 %	30 %

3.4. Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

Sve faze proizvodnje „Pitine”, od uklanjanja vanjskog masnog tkiva sa sirovine do zrenja proizvoda, odvijaju se na zemljopisnom području proizvodnje.

3.5. Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd. proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

„Pitina” se prodaje cijela, vakuumirana ili pakirana u modificiranoj atmosferi. Može se pakirati samo na području proizvodnje te u okviru istog proizvodnog postupka. Pakiranje se na taj način ograničava kako bi se zajamčila posebna svojstva tog proizvoda. Za razliku od drugih zrelih proizvoda, smjesa za „Pitinu” ne puni se u ovitak. Njezin je jedini „omot” i zaštitno sredstvo kukuruzno brašno koje se nalazi na površini smjese polukuglastog oblika. Zahvaljujući pakiranju proizvoda tijekom postupka proizvodnje „Pitina” ne gubi svoj oblik i ne postaje pretvrda, do čega bi moglo doći u slučaju izlaganja vlazi i nekontroliranim temperaturama.

3.6. Posebna pravila za označivanje proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

Na svim pakiranjima mora se nalaziti logotip proizvoda i simbol EU-a. Zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla „Pitina” mora se nalaziti na etiketi, ispisana jasnim i neizbrisivim slovima koja se jasno razlikuju od ostalog teksta na etiketi. Odmah nakon nje moraju slijediti riječi „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla” i/ili pokrata „ZOZP”.

U nastavku je prikazan logotip proizvoda:

4. Sažeta definicija zemljopisnog područja

„Pitina” se proizvodi isključivo u provinciji Pordenone, u općinama Andreis, Barcis, Cavasso Nuovo, Cimolais, Claut, Erto Casso, Frisanco, Maniago, Meduno, Montereale Valcellina, Tramonti di Sopra i Tramonti di Sotto.

5. Povezanost sa zemljopisnim područjem

Posebnost „Pitine” temelji se na intrinzičnim svojstvima i izvornosti proizvoda, sažetima u neuobičajenoj upotrebi mesa divljači, ovaca ili koza koja ne postoji nigdje drugdje u Alpama te metodi konzerviranja koja ne uključuje ovitke ili kožu kao u slučaju drugih pripravaka od mesa, već tanak sloj kukuruznog brašna kojim se, uz umjereno dimljenje, omogućuje zrenje proizvoda i sprečava njegovo isušivanje. „Pitina” se proizvodi na području s posebnim ekološkim i okolišnim uvjetima koje je Regionalni meteorološki opservatorij (OSMER, 2011.) definirao kao „predalpsku enklavu sa zasebnim klimatskim profilom koji karakteriziraju rekordne prosječne godišnje količine padalina i često miješanje zračnih masa, uz posebnosti planinskog krajolika u kojem se nalazi ‚najniži trajni snježni pokrivač u Alpama’”. U zemljopisnom smislu područje proizvodnje „Pitine” nalazi se u tri doline, Valcellina, Val Colvera i Val Tramontina, koje se nalaze u planinskoj regiji iznad visoravni zapadne Furlanije, između rijeka Tagliamento i Piave. Dio tog područja nalazi se u Parku prirode Furlanski Dolomiti. Ta je regija u prošlosti bila pogođena siromaštvom, iseljavanjem i ekonomijom preživljavanja u kojoj je meso bilo dragocjena roba, a svinje su se vrlo rijetko uzgajale. Izvor životinjskih bjelančevina bile su ovce i koze koje se klalo zbog starosti ili ozljede, ili koje bi uginule padom u klance, a povremeno i divljač koju su većinom lovili krivolovci. Potreba da se male količine mesa koje su bile dostupne očuvaju što dulje, posebno tijekom zime, dovela je do razvoja metoda čuvanja, kao što su dimljenje te stabilizacija mesa s pomoću svinjske masti, koje su uobičajene za cijelu alpsku regiju i sjevernu Europu. Za „Pitinu” su se upotrebljavali ostatci mesa, i to često manje popularni dijelovi, koje bi se grubo narezalo uz uklanjanje masnog tkiva i tetiva, te bi ih se teškim nožem zvanim „manarin” isjeckalo na dasci koja se naziva „pestadoria”. Masa bi se oblikovala u mesne kugle kojima se dodavala sol, začini (katkad namakani u vinu) i divlji komorač. Te bi se mesne kugle („pitine”) zatim uvaljale u kukuruzno brašno i sušile na dimu u ognjištu („fogher” ili „fogolar”). Zbog niza usmenih svjedočanstava koja su prikupili lokalni povjesničari od 1978. nadalje (magistarski rad Renate Ventorelli pod nazivom „La cultura popolare di Andreis e la sua valle” (Tradicijska kultura u Andreisu i njegovoj dolini), Sveučilište u Urbinu, akademska godina 1981.–1982.) došli smo do čvrstog zaključka da su početkom 19. stoljeća priprema i konzumacija „Pitine” bile široko rasprostranjene u Val Tramontini i susjednim dolinama. Važno je napomenuti i da se „Pitina” i njezina posebna svojstva spominju u knjizi „La valle del Colvera” (Mazzoli, Maniago, 1973.): „[…] Pitina se proizvodi od ovčjeg i kozjeg mesa […]”, ali i da je detaljno opisana u knjizi „Civiltà contadina del Friuli – architettura spontanea e lavoro a Navarons” (Život seljaka u Furlaniji – spontana arhitektura i rad u selu Navarons) objavljenoj 1979.: „Pitina je valjana kugla promjera osam centimetara i debljine tri centimetra, koja se sastoji od mesa ovce, ovna, koze, jarca ili divokoze. Meso se otkoštava nakon što se ukloni vanjsko masno tkivo i melje strojno ili ručno te mu se zatim dodaje sol, papar i češnjak, uz određenu količinu sala. Smjesa se dobro izmiješa i uvalja u kukuruzno brašno. Kugle se dime iznad žeravice drva kleke. ‚Pitini’ se mogu čuvati na suhom mjestu više od godinu dana” („pitini” su autorov pokušaj da taj naziv upotrijebi u množini).

Tradicija proizvodnje „Pitine” u dolini Val Tramontina spominje se u turističkom vodiču planinske zajednice V Comunità Montana iz 1989.: „[…] posebno se mora spomenuti ‚pitina’ […] koja se radi od mesa ovna i dimi uz rijetko aromatično bilje i začine, koji se posebnim umijećem dodaju prema starom, ljubomorno čuvanom obiteljskom receptu”. Naziv „Pitina” potječe iz doline Val Tramontina. Povijesni dokazi upućuju na to da su je prvi proizvodili stanovnici sela Inglagna i Frasaneit u općini Tramonti di Sopra i upravo je ondje, od 1969. nadalje, udruženje Pro Loco počelo raditi na oživljavanju lokalne tradicije tako što je organiziralo Festival Pitine koji se od tada održava svakog srpnja. Od 1997. do 2000. „Pitina” je bila uvrštena na prvi popis ugroženih proizvoda organizacije Arcigola Slow Food, snimljen je videozapis („Pieffe immagini”, Maniago, 1999.) i osnovan je „odbor” za čuvanje tradicije i recepta. Gotovo u isto vrijeme proizvod je uvršten i na prvi popis tradicionalnih proizvoda koji sastavlja regija Furlanija-Julijska krajina u skladu s Ministarskom odlukom 350/99.

Upućivanje na objavu specifikacije proizvoda

Cjelokupan tekst specifikacije proizvoda nalazi se na sljedećoj internetskoj stranici: http://www.politicheagricole.it/flex/cm/pages/ServeBLOB.php/L/IT/IDPagina/3335”

ili

izravno na početnoj stranici Ministarstva za poljoprivrednu, prehrambenu i šumarsku politiku (www.politicheagricole.it), klikom na „Qualità” („Kvaliteta”) (u gornjem desnom kutu zaslona), zatim na „Prodotti DOP IGP STG” („Proizvodi ZOI ZOZP ZTS”) (na lijevoj strani zaslona) te naposljetku na „Disciplinari di Produzione all’esame dell’UE” („Specifikacije podnesene na razmatranje Europskoj uniji”).

(1) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 312

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 65. 17. kolovoza 2022.

Sadržaj		Stranica
	II. Informacije
	INFORMACIJE INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Europska komisija
2022/C 312/01	Neprotivljenje prijavljenoj koncentraciji (Predmet M.10835 – ALLIANZ / DALMORE / AMBER / TIDEWAY) ( 1 )	1
2022/C 312/02	Neprotivljenje prijavljenoj koncentraciji (Predmet M.10718 – KINGSPAN / ONDURA) ( 1 )	2
2022/C 312/03	Neprotivljenje prijavljenoj koncentraciji (Predmet M.10836 – EQUINOR / SSE / TRITON POWER) ( 1 )	3

	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Europska komisija
2022/C 312/04	Tečajna lista eura — 16. kolovoza 2022.	4

	V. Objave
	DRUGI AKTI
	Europska komisija
2022/C 312/05	Objava jedinstvenog dokumenta izmijenjenog na temelju zahtjeva za odobrenje manje izmjene u skladu s člankom 53. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012	5
2022/C 312/06	Objava zahtjeva za odobrenje izmjene specifikacije proizvoda koja nije manja u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode	9


	(1) Tekst značajan za EGP.