31985L0577

DIREKTIVA VIJEĆA

od 20. prosinca 1985.

za zaštitu potrošača u pogledu ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija

(85/577/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da je uobičajeni oblik trgovačke prakse u državama članicama da se sklapanje ugovora ili jednostranog angažmana između trgovca i kupca obavlja izvan poslovnih prostorija trgovca i budući da takvi ugovori i angažmani predstavljaju predmet zakonodavstva koje se razlikuje od jedne do druge države članice;

budući da se svaka različitost u takvom zakonodavstvu može izravno odraziti na funkcioniranje zajedničkog tržišta; budući da je stoga potrebno uskladiti zakone u tom području;

budući da preliminarni program Europske gospodarske zajednice za zaštitu potrošača i politiku informiranja (4), između ostalog, predviđa, prema stavcima 24. i 25. poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi se zaštitilo potrošače od nepoštene trgovačke prakse koja se odnosi na prodaju od vrata do vrata; budući da je drugi program Europske gospodarske zajednice za zaštitu potrošača i politiku informiranja (5) potvrdio da će ustrajati na djelovanju i prioritetima definiranima u preliminarnom programu;

budući da je posebno obilježje ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija trgovca da je u pravilu trgovac taj koji pokreće pregovore sklapanja ugovora za koje je potrošač nepripremljen ili koje ne prihvaća; budući da potrošač često nije u mogućnosti usporediti kvalitetu i cijenu ponude s drugim ponudama; budući da taj element iznenađenja općenito postoji ne samo kod ugovora sklopljenih pred vratima nego i kod drugih oblika ugovora koje trgovac sklapa izvan svojih poslovnih prostorija;

budući da bi potrošaču trebalo dati pravo raskida ugovora u roku od najmanje sedam dana kako bi mogao procijeniti obveze koje proizlaze iz ugovora;

budući da bi trebalo poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da potrošač bude u pisanom obliku obaviješten o tom roku za promišljanje;

budući da to ne smije utjecati na slobodu država članica da zadrže ili uvedu ukupnu ili djelomičnu zabranu sklapanja ugovorâ izvan poslovnih prostorija, u mjeri u kojoj smatraju da je to u interesu potrošačâ,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na ugovore prema kojima trgovac dostavlja robu ili pruža usluge potrošaču i koji su sklopljeni:

2.   Ova se Direktiva primjenjuje i na ugovore za nabavu robe ili pružanje usluga izuzev onih za koje je potrošač tražio posjet trgovca, pod uvjetom da potrošač, kada je tražio posjet, nije znao ili opravdano nije mogao znati da je ponuda tih drugih roba ili usluga sastavni dio trgovačke ili profesionalne aktivnosti trgovca.

3.   Ova se Direktiva primjenjuje i na ugovore za koje je potrošač dao ponudu pod uvjetima sličnima uvjetima opisanima u stavku 1. ili stavku 2., iako ponuda nije bila obvezujuća za potrošača dok je trgovac nije prihvatio.

4.   Ova se Direktiva primjenjuje i na ugovorne ponude koje potrošač daje pod uvjetima sličnima uvjetima opisanima u stavku 1. ili stavku 2., kada je ponuda koju daje obvezujuća za potrošača.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive:

„potrošač” znači fizička osoba koja, u transakcijama obuhvaćenima ovom Direktivom, djeluje za potrebe koje se mogu smatrati da su izvan njegove poslovne aktivnosti ili profesije;

„trgovac” znači fizička ili pravna osoba koja, u toj transakciji djeluje u okviru svoje poslovne aktivnosti ili profesije, kao i svatko tko djeluje u ime ili u korist trgovca.

Članak 3.

1.   Države članice mogu odlučiti da se ova Direktiva primjenjuje samo na one ugovore kod kojih plaćanje treba izvršiti potrošač, a koje prelazi određeni iznos. Taj iznos ne smije prelaziti 60 ECU.

Vijeće, na prijedlog Komisije, razmatra i ako je potrebno ispravlja ovaj iznos po prvi put najkasnije četiri godine od priopćenja Direktive, a nakon toga svake dvije godine uzimajući u obzir gospodarska i monetarna kretanja u Zajednici.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na:

3.   Odstupajući od članka 1. stavka 2., države članice mogu se suzdržati od primjene ove Direktive na ugovore za nabavu robe ili pružanje usluga koji su izravno u vezi s robom ili uslugama za koje je potrošač tražio da ga trgovac posjeti.

Članak 4.

U slučaju transakcija u okviru područja primjene članka 1., od trgovaca se traži da potrošačima daju obavijest u pisanom obliku o njihovom pravu na raskid ugovora u roku utvrđenom u članku 5., zajedno s imenom i adresom osobe u odnosu na koju se to pravo može izvršavati.

Takva je obavijest označena datumom i pojedinostima po kojima se može identificirati ugovor. Daje se potrošaču:

Države članice osiguravaju da su odgovarajuće mjere za zaštitu potrošača utvrđene u njihovom nacionalnom zakonodavstvu u slučajevima kada informacije iz ovog članka nisu dane.

Članak 5.

1.   Potrošač ima pravo odreći se učinaka svoje obveze tako da pošalje obavijest o raskidu u roku ne kraćem od sedam dana nakon što je primio obavijest iz članka 4., a sukladno postupku utvrđenom nacionalnim pravom. Dovoljno je ako je obavijest otpremljena prije isteka tog roka.

2.   Davanje obavijesti ima učinak oslobođenja potrošača svih obveza iz raskinutog ugovora.

Članak 6.

Potrošač se ne može odreći prava koja su mu dodijeljena ovom Direktivom.

Članak 7.

Ako potrošač ostvari pravo na odricanje, pravne učinke tog odricanja uređuju nacionalni zakoni, a posebno u vezi s nadoknadom troškova plaćanja za predviđenu robu i usluge i povrat zaprimljene robe.

Članak 8.

Ova Direktiva ne sprečava države članice da usvoje ili zadrže povoljnije odredbe za zaštitu potrošača u području na koje se ona odnosi.

Članak 9.

1.   Države članice poduzimaju mjere potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od 24 mjeseca od priopćenja (6). One o tom odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice osiguravaju da se Komisiji dostave tekstovi glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 10.

Ova je direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL C 22, 29.1.1977., str. 6.; SL C 127, 1.6.1978., str. 6.

(2)  SL C 241, 10.10.1977., str. 26.

(3)  SL C 180, 18.7.1977., str. 39.

(4)  SL C 92, 25.4.1975., str. 2.

(5)  SL C 133, 3.6.1981., str. 1.

(6)  Ova je Direktiva priopćena državama članicama 23. prosinca 1985.