(1)

Vijeće je 30. lipnja 2020. donijelo Preporuku (EU) 2020/912 o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja (1).

(2)

Otada se epidemiološka situacija znatno poboljšala kao rezultat sve veće procijepljenosti u svijetu cjepivima koja pružaju visoku razinu zaštite od teških oblika bolesti i smrti te cirkuliranja sojeva omikron BA.4 i BA.5, koji su od srpnja 2022. dominantni u svijetu te često imaju lakše ishode u odnosu na prethodne varijante delta.

(3)

Stoga se s obzirom na trenutačnu i očekivanu epidemiološku situaciju čini primjerenim preporučiti ukidanje ograničenja putovanja u Uniju. Sve su države članice i zemlje na koje se primjenjuje schengenska pravna stečevina već tijekom ljeta ukinule ta ograničenja.

(4)

Preporukom (EU) 2020/912 u Prilog I. uvršten je, među ostalim, popis trećih zemalja, posebnih upravnih područja te drugih subjekata i teritorijalnih tijela („treće zemlje ili regije”) koji ispunjavaju epidemiološke kriterije utvrđene u toj preporuci i za koje bi se ograničenje neobveznih putovanja u Uniju moglo ukinuti. Zbog ublažavanja ograničenjâ taj popis više nije potreban te bi ga stoga trebalo staviti izvan snage.

(5)

Međutim, virus SARS-CoV-2 i dalje cirkulira. Stoga bi u slučaju znatnog pogoršanja epidemiološke situacije, među ostalim zbog pojave nove varijante koja izaziva zabrinutost ili je od interesa, države članice trebale biti spremne djelovati koordinirano i razmjerno.

(6)

Konkretno, ako se epidemiološka situacija u trećoj zemlji ili regiji znatno pogorša, države članice trebale bi, prema potrebi, ograničiti neobvezna putovanja, uz iznimku osoba koje su cijepljene ili su preboljele bolest, ili su u roku od 72 sata prije odlaska imale negativne rezultate testa koji se temelji na umnažanju nukleinske kiseline (NAAT). To ne bi trebalo spriječiti države članice da poduzmu dodatne mjere nakon dolaska kao što su dodatno testiranje, samoizolacija ili karantena.

(7)

Kad god pojedinačna država članica uvede ograničenja povezana s bolešću COVID-19 u skladu s Preporukom Vijeća 2022/107 (2), države članice trebale bi se unutar struktura Vijeća i u bliskoj suradnji s Komisijom, Europskim centrom za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) i Odborom za zdravstvenu sigurnost koordinirati kako bi utvrdile treba li uvesti slična ograničenja za putovanja iz trećih zemalja u države članice. Informacije o svim novim mjerama trebalo bi objaviti što je prije moguće, u pravilu najmanje 48 sati prije nego što stupe na snagu, uzimajući u obzir da je potrebna određena fleksibilnost za epidemiološke krize.

(8)

U tom bi kontekstu EU digitalna COVID potvrda, uvedena uredbama (EU) 2021/953 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i (EU) 2021/954 Europskog parlamenta i Vijeća (4), trebala ostati referentna točka za dokazivanje cijepljenja, preboljenja i testiranja. Trebale bi biti obuhvaćene i potvrde koje izdaju treće zemlje koje su obuhvaćene provedbenom odlukom donesenom na temelju članka 3. stavka 10. ili članka 8. stavka 2. Uredbe (EU) 2021/953.

(9)

Nadalje, kad se u trećoj zemlji ili regiji pojavi varijanta koja izaziva zabrinutost ili je od interesa, države članice trebale bi i dalje moći na koordiniran način poduzeti hitne, vremenski ograničene i fleksibilne mjere kako bi odgodile njezinu pojavu te se pripremile za takvu varijantu koja izaziva zabrinutost ili je od interesa.

(10)

Ovom bi se Preporukom trebala predvidjeti i nužna izuzeća od ograničenja putovanja iz trećih zemalja u države članice. Osobama koje putuju zbog nužne potrebe ili funkcije trebalo bi dopustiti putovanje u države članice i druge zemlje na koje se primjenjuje schengenska pravna stečevina čak i ako je primijenjen mehanizam hitnog kočenja. U tu bi svrhu popis osoba koje putuju iz nužnih razloga trebalo prilagoditi kako bi ga se ograničilo na osobe koje moraju moći putovati čak i u takvim situacijama.

(11)

Osim toga, građani Unije i državljani trećih zemalja koji zakonito borave u Uniji trebali bi se uvijek moći vratiti u svoju državu članicu državljanstva ili boravišta, ali na njih bi se mogle primjenjivati mjere nakon dolaska. Za djecu mlađu od 12 godina ne bi trebalo zahtijevati da posjeduju dokaz o cijepljenju, preboljenju ili testiranju.

(12)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Preporuke. S obzirom na to da ova Preporuka predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska bi, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Preporuci, trebala odlučiti hoće li je provesti.

(13)

Ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (5). Irska stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju i ona se na nju ne primjenjuje.

(14)

U pogledu Islanda i Norveške ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (6), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (7).

(15)

U pogledu Švicarske ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (8), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (9).

(16)

U pogledu Lihtenštajna ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (10), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (11).

(17)

Sve bi države članice, u interesu pravilnog funkcioniranja schengenskog područja, trebale koordinirano odlučivati o ponovnom uvođenju ograničenja neobveznih putovanja u Uniju,