Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52022XC0817(01)

Objava jedinstvenog dokumenta izmijenjenog na temelju zahtjeva za odobrenje manje izmjene u skladu s člankom 53. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012 2022/C 312/05

C/2022/5886

SL C 312, 17.8.2022, p. 5–8 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

17.8.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 312/5


Objava jedinstvenog dokumenta izmijenjenog na temelju zahtjeva za odobrenje manje izmjene u skladu s člankom 53. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012

(2022/C 312/05)

Europska komisija odobrila je ovu manju izmjenu u skladu s člankom 6. stavkom 2. trećim podstavkom Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 664/2014 (1).

Zahtjev za odobrenje ove manje izmjene dostupan je u Komisijinoj bazi podataka eAmbrosia.

JEDINSTVENI DOKUMENT

„RIGOTTE DE CONDRIEU”

EU br.: PDO-FR-0782-AM02 — 11.5.2022.

ZOI (X) ZOZP ( )

1.   Naziv

„Rigotte de Condrieu”

2.   Država članica ili treća zemlja

Francuska

3.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1.   Vrsta proizvoda

Razred 1.3. Sirevi

3.2.   Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

Sir „Rigotte de Condrieu” je mali sir od nestandardiziranog, sirovog, punomasnog kozjeg mlijeka. Dobiva se od mliječnog gruša. Riječ je o mekom neistisnutom siru.

Na kraju minimalnog razdoblja zrenja (osam dana od vađenja iz kalupa) u obliku je okrugle pločice promjera od 4,2 cm do 5 cm te visine od 1,9 cm do 2,4 cm. Njegova masa nakon duljeg zrenja ne smije biti manja od 30 grama.

Površinska flora sastoji se od bijelih ili plavih plijesni boje bjelokosti. Tijesto sira je bijele boje ili boje bjelokosti, čvrsto i glatko. Kad je potpuno osušen sadržava najmanje 40 g masne tvari na 100 g sira i mora sadržavati 40 g suhe tvari na 100 g sira.

Pri kušanju su prisutne arome lješnjaka, šumskog raslinja i sirutke, a okus je umjereno slan.

3.3.   Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla) i sirovine (samo za prerađene proizvode)

Osnovni godišnji obrok koza uglavnom se sastoji od vlaknastih krmiva sa zemljopisnog područja.

Ta vlaknasta krmiva uključuju svježu travu i suho sijeno s trajnih ili privremenih travnjaka i, u načelu, biljke koje se pasu na pašnjacima, dehidriranu lucernu sa sadržajem bjelančevina manjim od 20 % i druge nefermentirane krmne kulture koje ne izazivaju neugodan okus mlijeka: mlade žitarice, proteinski usjevi, uljarice, gomoljače i mahunarke, koje se mogu koristiti za krmu.

Usto, u hranidbi koza dopuštena je upotreba baliranog sijena, uz uvjet da ono sadržava najmanje 55 % suhe tvari i da potječe od jedne košnje sa svakog travnjaka poljoprivrednog gospodarstva.

Ovisno o vremenskim uvjetima koze se puštaju na ispašu ili se hrane zelenim krmivom koje potječe sa zemljopisnog područja, i to najmanje 120 dana godišnje.

Godišnja količina dopunske hrane za koze ne smije prelaziti 350 kg bruto tvari po kozi. Utvrđen je popis dopuštene dopunske hrane. U hranidbi životinja dopušteni su jedino bilje, suproizvodi i dopunska hrana koji potječu od genetski nemodificiranih proizvoda.

Prednost se daje krmivu i dopunskoj hrani koja se uzgaja na zemljopisnom području.

Krmivo i dopunska krmna smjesa koja ne potječe sa zemljopisnog područja ne smije zajedno činiti više od 20 % suhe tvari koju životinje konzumiraju.

3.4.   Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

Mlijeko mora biti proizvedeno, a sir prerađen i dozreo na zemljopisnom području.

3.5.   Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd. proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

3.6.   Posebna pravila za označivanje proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

Osim obveznih podataka utvrđenih propisima o označivanju i prezentiranju hrane, svaki sir s oznakom izvornosti „Rigotte de Condrieu” ili najmanje svaki maloprodajni proizvod stavlja se na tržište s etiketom na kojoj je naveden naziv oznake izvornosti slovima veličine najmanje dvije trećine veličine najvećih slova na etiketi i logotip ZOI-ja Europske unije u istom vidnom polju.

4.   Sažeta definicija zemljopisnog područja

Sir „Rigotte de Condrieu” proizvodi se u masivu Pilat, koji se nalazi jugozapadno od Lyona. Taj masiv obuhvaća dva departmana, Rhône i Loire. Dio je regije Rhône-Alpes. Proizvodnja mlijeka, prerada u sir i zrenje moraju se obavljati na području sljedećih općina: Općine departmana Rhône:

Općine obuhvaćene u cijelosti: Ampuis, Condrieu, Echalas, Les Haies, Loire-sur-Rhône, Longes, Sainte- Colombe, Saint-Cyr-sur-Rhône, Saint-Romain-en-Gal, Trèves i Tupin-et-Semons.

Općine obuhvaćene dijelom, osim urbanih područja: Givors i Saint-Romain-en-Gier.

Općine departmana Loire:

Općine obuhvaćene u cijelosti: Le Bessat, Bessey, Bourg-Argental, Burdignes, La Chapelle-Villars, Châteauneuf, Chavanay, Chuyer, Colombier, Doizieux, Farnay, Graix, Lupe, Maclas, Malleval, Pavezin, Pelussin, Planfoy, Roisey, Saint-Appolinard, Sainte-Croix-en-Jarez, Saint-Julien-Molin-Molette, Saint- Michel-Sur-Rhône, Saint-Paul-en-Jarez, Saint-Pierre-de-Boeuf, Saint-Sauveur-en-Rue, Tarentaise, La Terrasse-sur-Dorlay, Thélis-la-Combe, La Valla-en-Gier, Veranne, Verin, La Versanne.

Općine obuhvaćene dijelom, osim urbanih područja: Saint-Chamond i Saint-Étienne.

5.   Povezanost sa zemljopisnim područjem

Prirodne značajke masiva Pilat, zajedno s velikim udjelom lokalnog krmiva u hrani za životinje i tradicionalnim metodama prerade, utječu na posebnost i karakteristične arome malog kozjeg sira „Rigotte de Condrieu”, koji već dulje od jednog stoljeća uživa ugled.

Zemljopisno područje proizvodnje sira „Rigotte de Condrieu” određuju ključni prirodni i ljudski čimbenici. Zbog prisutnosti masiva klimatski su utjecaji na tom području raznovrsni, reljef izrazito brežuljkast, tla smeđa, kisela i plitka, a bioraznolikost velika.

U tim uvjetima razvile su se razne vrste poljoprivrednih aktivnosti, pri čemu je uzgoj koza tradicionalno važan te je i dalje iznimno dinamičan.

Masiv Pilat je srednje visoko gorje čije prirodne granice čine doline na sjeverozapadu i istoku (doline rijeka Gier, Ondaine i Rhône) i brdo Eteize na jugu. Zbog svoje složene geološke strukture, kiselog i laganog tla te istinskog planinskog krajolika sa strmim padinama riječ je o atipičnom dijelu Središnjeg masiva. U tom se masivu ističu stare eruptivne i metamorfne stijene. Ondje se mogu naći rijetke geološke formacije („chirats”), koje se sastoje od karakterističnih komada stvrdnjenih stijena. Kemijski sastav tla prilično je homogen: obiluje silicijevim dioksidom, a oskudijeva u željezu. Ta mješavina pogoduje oblikovanju kiselog tla.

Masiv Pilat nalazi se na raskrižju atlantskih, sredozemnih i kontinentalnih klimatskih utjecaja. Na temperaturu i količinu oborina uvelike utječe brdoviti reljef područja. Količina je oborina umjerena (od 580 mm do 1000 mm), ali su one neravnomjerno raspoređene u godini: ljeto je suho. Na klimu masiva Pilat utječu i česti i snažni vjetrovi.

Prirodna vegetacija područja uobičajena je za brdska i planinska područja. Unatoč nižim nadmorskim visinama te kontinentalnom i južnom položaju, vegetacija u masivu Pilat uobičajena je za planinska područja.

Krajobrazom dominiraju vrhovi. Sela su zbijena i smještena na vrhovima (litice) između „grebena”, koji su prekriveni planinskim vrištinama, crnogoričnom šumom i ispresijecani dolinama.

Polovina je zemljišta pošumljena, a gotovo 80 % iskoristive poljoprivredne površine (IPP), koja čini samo 36 % zemljišta, zauzimaju površine pod krmnim biljem, čije su dvije trećine prirodni travnjaci.

Zahvaljujući iznimnoj biljnoj raznolikosti na masivu Pilat (40 do 60 vrsta po vrsti travnjaka) brojna su travnjačka staništa proglašena područjem od interesa Zajednice u skladu s „Direktivom o staništima”.

Flora se uglavnom sastoji od acidofilnih vrsta i vrsta koje uspijevaju na blago kiselim tlima. Najtipičnije vrste jesu trave, primjerice francuski ljulj, mahunarke kao što su svinjduša ili druge biljke kao što su livadni preskoč i prženica.

Tradicionalni uzgoj koza, kojim su se prvotno bavile žene, dio je mješovitog uzgoja na poljoprivrednim gospodarstvima masiva Pilat, koji je omogućio diversifikaciju djelatnosti.

Uzgoj koza, započet još u 18. stoljeću, razvio se osobito u suhim predjelima masiva Pilat, koji su manje prikladni za uzgoj goveda. Na poljoprivrednim gospodarstvima tog područja tradicionalno se proizvodi sir od kravljeg i kozjeg mlijeka. Kravlji sir prvenstveno su konzumirali sami proizvođači, dok se kozji, koji je imao veću vrijednost, prodavao.

U područjima ograničene produktivnosti, uzgoj koza upotpunjivao je isplativost jer su koze iskorištavale površine koje su za goveda bile osrednje. Tako je bilo moguće na istoj površini proizvesti više mlijeka.

Budući da se sir konzumirao u blizini (u Lyonu i Saint-Étienneu), bio je malen, te pogodan za sušenje i brzo zrenje. Upotreba malih kalupa promjera oko 7 cm pomogla je u razlikovanju kozjeg sira od kravljeg, koji se oblikovao u većim kalupima. Taj odabir temeljio se i na činjenici da većina poljoprivrednih gospodarstava nije proizvodila mnogo kozjeg mlijeka jer su imala mala stada.

U skladu s tradicijom upotrebljava se nestandardizirano, sirovo, punomasno kozje mlijeko. Postupci prerade prilagođeni su tako da se zrenjem i kiseljenjem mlijeka dobije mliječni gruš. Mliječne bakterije uglavnom se dodaju iz sirutke koja je dobivena iz prethodnih gruševa. Pri izlijevanju u kalupe struktura gruša mora se očuvati, bez rezanja, prethodnog cijeđenja ili miješanja. Sir se okreće jednom u roku od dvanaest sati od stavljanja u kalupe, uz suho soljenje s obje strane.

Od osmog dana nakon vađenja iz kalupa sir Rigotte de Condrieu poprima svoja posebna svojstva.

Svojstva sira „Rigotte de Condrieu”:

male dimenzije (pločica mase neznatno veće od 30 g),

tanka površinska flora bijele, plave boje ili boje bjelokosti,

tekstura tijesta je čvrsta i glatka, bez rupa i mora biti podatna pri kušanju,

prisutne su arome lješnjaka, šumskog raslinja i sirutke, a okus je umjereno slan.

Kiselo, pjeskovito i plitko tlo tipično za to područje, specifični lokalni klimatski uvjeti i uzgojne prakse pogodovali su sadnji i održavanju travnjaka s vrlo raznolikom florom svojstvenom za kisela staništa.

Raznolikost i botanički sastav flore travnjaka na zemljopisnom području utječu na sadržaj i sastav spojeva topljivih u mastima u mlijeku. Oni omogućuju i razvoj mikroflore koja se nalazi i u serumima koji se upotrebljavaju za dodavanje startera u mlijeko prije grušanja, čime se pridonosi dozrijevanju sira i razvijanju njegovih aroma.

Metodama uzgoja povezanima s proizvodnjom sira „Rigotte de Condrieu”, u kojima se prednost daje lokalnim resursima, lokalnoj proizvodnji krmiva, ispaši i zelenom krmivu te boravku životinja na otvorenom maksimalno se iskorištavaju posebnosti zemljopisnog područja.

Usto, flora mlijeka čuva se preradom sirovog i punomasnog mlijeka te dodavanjem bakterija uglavnom sirutkom dobivenom iz prethodnih gruševa.

Upotrebom mliječnih komponenti u postupku prerade i oblikovanje, koje je prilagođeno strukturi mliječnoga gruša omogućuje se dobivanje homogene i glatke teksture tijesta sira „Rigotte de Condrieu”. Nadalje, okretanjem nakon stavljanja u kalupe i soljenjem suhom solju na obje strane sol se dobro raspodjeljuje. Tim tehnikama prerade dobiva se sir s čvrstim i homogenim tijestom koje je podatno pri kušanju.

Zahvaljujući zemljopisnom položaju masiva Pilat u blizini velikih središta potrošnje, vjetrovitim vremenskim uvjetima tog područja (u prošlosti se sir „Rigotte de Condrieu” sušio u vrsti ormara s rešetkama na otvorenom, tzv. „chasière”) i organizaciji proizvodnih gospodarstava razvila se proizvodnja malog kozjeg sira. Zbog malih dimenzija sira moguće je prilično brzo sušenje, nakon čega slijedi zrenje.

Zbog svojstava prirodnog staništa, znatnog udjela lokalnog krmiva u hrani za životinje te lokalnog znanja i iskustva prerade orijentirane na cijeđenje sira i očuvanje flore mlijeka, ti mali sirevi (promjera 4,2 cm do 5 cm) poprimaju tanku i šarenu površinsku floru, svojstvenu tim sirevima koji se tradicionalno prodaju u raznim fazama zrenja, mješavinu okusa, kao što su lješnjak, šumsko raslinje i sirutka te umjereno slan okus.

Taj mali sir, koji se od kraja 18. stoljeća proizvodi na masivu Pilat, postupno je stekao regionalni ugled zahvaljujući svojim posebnim svojstvima. Nazvan je „Rigotte”, a zatim „Rigotte de Condrieu” po kantonu Condrieu, koji je do razvoja parnih brodova sredinom 19. stoljeća bio vrlo aktivno trgovačko središte oko rijeke Rhône. Naime, već se u studiji koju su 1927. objavili Guicherd i Ponsart pod nazivom „L’agriculture du Rhône en 1926.” (Poljoprivreda u departmanu Rhône 1926.) sir Rigotte de Condrieu navodi kao jedan od dva iznimna kozja sira u departmanu Rhône.

Upućivanje na objavu specifikacije

https://info.agriculture.gouv.fr/gedei/site/bo-agri/document_administratif-423d5444-b239-4166-96ee-327fe057d3a2


(1)  SL L 179, 19.6.2014., str. 17.


Top