Direktiva

Direktiva je zakonodavni akt koji donose institucije EU-a upućen državama članicama EU-a te je, kako je utvrđeno člankom 288. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, obvezujući u pogledu rezultata koje je potrebno postići. Direktiva je dio sekundarnog prava EU-a, cjelokupnog zakonodavstva koje proizlazi iz načela i ciljeva utvrđenih u ugovorima EU-a (primarno pravo).

Nacionalna tijela svake zemlje EU-a na koju se odnosi direktiva određuju oblik i metode koje će upotrebljavati da bi uključile direktivu u svoje nacionalno pravo (službeno poznato kao „prenošenje”). To se općenito treba učiniti u razdoblju od dvije godine od donošenja direktive.

Da bi imale učinak, nacionalne mjere moraju ostvariti ciljeve utvrđene direktivom. Nacionalna tijela moraju obavijestiti Europsku komisiju o donesenim mjerama.

Direktivama se mogu utvrditi minimalni standardi kojima se često priznaje činjenica da su pravni sustavi u nekim državama članicama već utvrdili više standarde. U tom slučaju države članice imaju pravo utvrditi više standarde od onih utvrđenih direktivom.

U drugim se slučajevima direktivama utvrđuju jedinstvena ograničenja ujednačavanja. To znači da države članice ne smiju uvoditi pravila koja su stroža od onih utvrđenih direktivom.

Ako država članica ne prenese direktivu u svoje nacionalno pravo, Komisija može pokrenuti postupak zbog kršenja prava i pokrenuti postupak protiv zemlje pred Sudom Europske unije.

TAKOĐER VIDJETI

• Vijeće Europske unije
• Sud Europske unije
• Odluka
• Delegirani akti
• Europske institucije
• Europski pravni instrumenti
• Europska komisija
• Europski parlament
• Hijerarhija normi Europske unije (EU)
• Provedbeni akti
• Pravni akti
• Zakonodavni akti
• Države članice
• Redovni zakonodavni postupak (suodlučivanje)
• Uredba
• Preporuka
• Prenošenje
• Ugovori
• Direktive Europske unije (sažetak)
• Povreda prava EU-a (sažetak)
• Sekundarno zakonodavstvo (sažetak)