Slovenski jezik
| Slovenski jezik Slovenščina | |
|---|---|
| Regije govorenja | Balkan |
| Države govorenja | |
| Jezička porodica | |
| Broj govornika | 2,5 miliona (2010)[1] |
| Sistem pisanja | Latinica |
| Službeni status | |
| Služben u |  Slovenija Evropska unija |
| Manjinski jezik u |  Austrija,[2]  Mađarska,[3]  Italija[4] |
| Regulator(i) | Slovenska akademija nauka i umjetnosti (Slovenska akademija znanosti in umetnosti) |
| Jezički kod | |
| ISO 639-1 | sl |
| ISO 639-2 / 5 | slv |
| ISO 639-3 | slv |
| Linguasphere | 53-AAA-f |
| Glottolog | slov1268 |
| Karta | |
 Područja slovenskog govornog područja | |
| Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika | |
Slovenski jezik jest zapdni član južnoslavenskih jezika koji pripadaju baltoslavenskim jezicima i maternji je jezik za oko 2.000.000 Slovenaca u Republici Sloveniji, gdje je i službeni jezik, te za pripadnike slovenske manjine u Austriji (oko 60.000 u Koruškoj i Štajerskoj), Italiji (oko 54.000 u Beneškoj Sloveniji, Reziji, Trstu i Gorici), Hrvatskoj (11.800-13.100) i Mađarskoj (2.700). Broj slovenskih emigranata u Americi, Zapadnoj Evropi i Australiji procjenjuje se na oko 400.000 govornika.
Jedan je od 24 službena i radna jezika Evropske unije.
Njegova sintaksa je vrlo fuzionirana i karakterizira je dvostruki gramatički broj. Koriste se dvije akcenatske norme (jedna karakterizirana akcentom visine). Njegov fleksibilan red riječi često se prilagođava zbog naglaska ili stilskih razloga, iako je u osnovi to jezik SVO. Ima T–V razliku: upotreba V-oblika pokazuje odnos poštovanja prema nadređenima i starijima, dok se može zaobići kroz pasivni oblik.[5]
Regulator
Standardni slovenski pravopis i gramatiku definišu Pravopisni odbor i Institut za slovenski jezik Fran Ramovš, koji su dio Slovenske akademije nauka i umjetnosti (Slovenska akademija znanosti in umetnosti, SAZU). Najnoviji priručnik standardnog slovenskog pravopisa (i donekle i gramatike) je Slovenski pravopis (SP2001; Slovenski normativni vodič). Najnovije štampano izdanje objavljeno je 2001. (preštampano 2003. sa nekim ispravkama) i sadrži više od 130.000 riječi. 2003. objavljena je elektronska verzija.
Zvanični rečnik savremenog slovenskog, koji je također pripremila SAZU, je Slovar slovenskega knjižnega jezika (SSKJ; Standardni slovenski rječnik). Izdala ga je u pet knjiga Državna založba Slovenije između 1970. i 1991. i sadrži više od 100.000 riječi i podnaslova s akcentuacijom, oznakama dijelova govora, uobičajenim kolokacijama i raznim kvalifikatorima. Devedesetih godina prošlog stoljeća objavljena je elektronska verzija rječnika koja je dostupna na internetu.[6][7]
SAZU smatra SP2001 normativnim izvorom o slovenskom jeziku. Kada se unosi u rječniku u SP2001 i SSKJ razlikuju, SP2001 unos ima prednost. SP2001 se naziva Pravopisnim rječnikom od strane Europske mreže e-leksikografije.[7]
Reference
- ^ "International Mother Language Day 2010". Statistical Office of the Republic of Slovenia. 19. 2. 2010. Arhivirano s originala, 25. 12. 2018. Pristupljeno 29. 1. 2011.
- ^ "Österreichischer Staatsvertrag".
- ^ "Hungary: demographic situation, languages and religions" (jezik: engleski).
- ^ "Norme in materia di tutela delle minoranze linguistiche storiche" (jezik: italijanski).
- ^ "TIkanje, VIkanje, (na) polVIkanje in ONIkanje" (jezik: slovenski). MMC RTV Slovenia. 4. 1. 2017.
- ^ "Searching the Dictionary of Standard Slovenian". Fran Ramovš Institute of Slovenian Language, ZRC SAZU. 10. 3. 2008. Pristupljeno 7. 1. 2018.
- ^ a b "European Dictionary Portal: Slovene". European Network of e-Lexicography. Pristupljeno 7. 1. 2018.
Izvori
- Greenberg, Mark L. (2006), A Short Reference Grammar of Standard Slovene, Kansas: University of Kansas
- Herrity, Peter (2000), Slovene: A Comprehensive Grammar, London: Routledge, ISBN 0-415-23148-5
- Jurgec, Peter (2007), "Schwa in Slovenian is Epenthetic", ResearchGate[mrtav link]
- Šolar, Jakob (1950), Slovenski pravopis (jezik: slovenski), Ljubljana: Državna založba Slovenije
- Šuštaršič, Rastislav; Komar, Smiljana; Petek, Bojan (1999), "Slovene", Handbook of the International Phonetic Association: A guide to the use of the International Phonetic Alphabet, Cambridge: Cambridge University Press, str. 135–139, doi:10.1017/S0025100300004874, ISBN 0-521-65236-7, S2CID 249404451 Provjerite vrijednost parametra
|s2cid=(pomoć) - Toporišič, Jože (2001), Slovenski pravopis, Ljubljana: SAZU
Također pogledajte
Vanjski linkovi
